dezinsekcijabeograd

07 | 02 | 2016

ZIKA virus i dezinsekcija

Zika virus

Polemika oko koje se digla prašina u poslednje vreme i tema koja je uzburkala javnost oko zika virusa, stvorila je dosta nedoumica i pitanja na temu komaraca i načina prenosa ovog virusa, koji je uzročnik oboljenja mikrocefalije kod novorođenčadi. Komarci su vrlo česti prenosioci raznih zaraznih bolesti i zaraza što je već opšte poznato.

U slučaju zika virusa, reč je o tropskoj bolesti koja je karakteristična uglavnom za toplije krajeve pošto su prenosioci ili vektori ove bolesti isključivo komarci iz roda Aedes a vrsta Aedes aegypti koja živi u predelima tropske klime, nema bojazni o nekom masovnom širenju ovog virusa na prostorima gde mi živimo. Naše podneblje nije prirodno stanište ove vrste komaraca pa je put prenosa ovog virusa sveden na mogućnost statističke greške.

Kako se prenosi Zika virus?

Osobe koje putuju u delove sveta gde je ovaj virus prisutan mogu biti zaražene, ali širenje virusa po povratku je nemoguće jer se virus ne prenosi kontaktom sa zaraženom osobom. Komarac vrste Aedes albopictus je prenosilac bolesti Groznica zapadnog Nila i on je iz istog roda kao i prenosilac zika virusa i prisutan je u Evropi. Prisustvo prenosioca zika virusa nije potvrđeno na prostorima evropskog kontinenta.

Prenosilac groznice zapadnog Nila je širem auditorijumu poznat kao tigrasti komarac koji je donešen na ove prostore trgovinskom razmenom slučajno trgovačkim kontejnerima u kojima je bilo zaostale slatke vode.

Uništavanje komaraca

Ipak populacija ovog komarca u našim krajevima nije velika jer mu trebaju specifični uslovi za razvoj. Nije isključeno da će komarac prenosilac zika virusa stići istim načinom u naš deo Sveta ali i u tom slucaju mogućnost prenosa virusa bi bila zanemarljiva, jer je ipak reč o tipičnoj tropskoj zarazi.

Svakako kod nas se dezinsekciji i suzbijanju komaraca daje veliki značaj. Komarci se suzbijaju organizovano i sistematski na većim površinama koje obuhvataju vodotokove i stajaće vode kada se daje akcenat na preventivno suzbijanje larvenih oblika, a potom uništavanje ili dezinsekcija protiv odraslih formi metodama zaprašivanja iz vazduha i sa zemlje.

Komarci svoj biološki ciklus mogu da zaokruže i u vrlo malim količinama vode pri odgovarajućoj temperaturi. Te količine vode mogu da budu barice i zaostala voda po raznim sudovima, kišnica koja se skuplja oko objekata pa čak i voda u saksiji na terasi. Bitno je zato stalno u nasem okruženju isušivati ovakva mesta.

Ko sme raditi dezinsekciju?

Sistematskom dezinsekcijom se bave firme koje imaju zakonom propisane tehničke i kadrovske uslove, ali suzbijane komaraca mogu da sprovode i pojedinci preparatima koji su dostupni u prodavnicama široke potrošnje, uz pravilno poštovanje upustava koja na njima pišu.

16 | 03 | 2014

Dezinsekcija Srbija

Dezinsekcija u Srbiji

 
Deo Evrope u kom se nalazi i naša zemlja, ima umerenu kontinentalnu klimu, hladne, oštre zime i topla, sve sušnija leta. Pošto insektima odgovara toplo vreme na našim prostorima, njihova pojava je ciklična u toplom periodu godine. Sistematska dezinsekcija na širem području kao što je Srbija, fokusira se uglavnom na uništavanje
 
  • komaraca i
  • krpelja.

Komarci

Komarci u novije vreme imaju sve veći epidemiološki značaj, posebno u poslednjih par godina pojavom tigrastog komarca. Bolesti koje prenose su najčešće miksomatoza kunića, dirofilarioza pasa (srčani crv), groznica Zapadnog Nila, žuta groznica, malarija…
 
Obican komarac (“culex pipiens”) i tigrasti komarac (“stegomyia aldoptica”) su u fokusu kada govorimo o dezinsekciji šireg područja. Uništavanje komaraca se odvija sistematski, najčešće na teritoriji nekog grada ili opštine, zaprašivanjem sa zemlje i iz vazduha, kao i larvicidnim tretmanom stajaćih voda.
 
Zaprašivane komaraca se obavlja u vidu akcija koje izvode specijalizovane firme za dezinsekciju. Akcije se sprovode u večernjim satima, tokom kasnog proleća i leta. Larvicidno uništavanje se vrši postavljanjem larvicidnih preparata u stajeće vode, močvare, jezera, bare…i to uglavnom u proleće na početku biološkog ciklusa ovih insekata.
 

Krpelji

Krpelji spadaju u “artropode” i imaju veći značaj za veterinarsku medicinu, jer su prenosioci krpeljske groznice (babezioze), dok kod ljudi mogu biti uzročnici tzv. “Lajmske bolesti”. Uništavanje krpelja se sprovodi mehaničkim metodama - košenjem trave i dezinsekcijom zelenih površina. Dezinsekcija krpelja se vrši najčešće u proleće i to na području urbanih i suburbanih travnatih površina. Ranije su krpelji imali cikličnu aktivnost u toplom periodu godine, od marta do oktobra, ali sa pojavom blagih zima, krpelji i bolesti vezane za njih se javljaju tokom cele godine. Dezinsekciona sredstva koja se koriste u sistematskim akcijskim dezinsekcijama su iz grupe “piretroida”, insekticida koji dokazano nema loših efekata po zdravlje ljudi i toplokrvnih životinja.

27 | 05 | 2013

Dezinsekcija u Beogradu

Beograd kao dvomilionski grad u celini spada u savim posebno staniste. Zbog velikih stambenih i poslovnih površina unutar zgrada, javlja se i posebno mikro stanište za živa bića. Čovek kao tvorac ovog staništa zbog svojih potreba zimi greje svoj živeći prostor, što stvara uslove za razvoj i opstanak insekata.

Bubašvabe

Insekti koji zive u Beogradu su uglavnom autohtoni, ali postoji i nekoliko vrsta koje je čovek slučajno naselio. Tu spadaju insekti iz porodica bubašvaba:

  • orijentalna buba švaba,
  • buba rus,
  • američka buba švaba.

Ove vrste često opsedaju naše stanove, pa se redovnim sprovodjenjem mera dezinsekcije vrši redukovanje nihovog broja. Bubašvabe koje srećemo u našem okruženju ne nose sa sobom nikakve opasnosti u smislu prenosa bolesti ili mozda ujeda, ali svojim prisustvom često zagadjuju i prljaju hranu kao što i remete mir. Orijentalna bubašvaba ima sedam razvojnih oblika i može da naraste do veličine palca, crne je boje i ima dugačke pipke na glavi. Ova vrsta nije zavisna mnogo od toplote i može da živi i u hladnijim delovima zgrada i podruma u Beogradu. Sreće se u toplijim podrumima i stanovima na gornjim spratovima. Primećuje se iz našeg iskustva da se najčešće javljaju u stanovima u potkrovlju, naročito u centru Beograda, jer po krovovima ima dosta golubova koji stvaraju izmet, a čime se bubašvabe hrane. Dezinsekcija orijentalne bubašvabe je prilično uspešna, jer je to vrsta koja nije naročito otporna na insekticide koji se koriste.

Bubarus

Bubarus je insekt iz porodice bubašvaba smedje boje veličine do 3cm. U toku svog razvoja presvlači se četiri puta, prvo je veličine mrava, pa veličine i oblika semenke lubenice, zatim prelazi u poslednja dva oblika slična jedan drugome, krajnje veličine semenke urme. Zbog veće potrebe za toplotom bubarus živi najčešće u kuhinjama zbog izvora toplote. Od ovog insekta naročito nisu postedjene pekare, restorani i kafici. Ima pljosnato telo, pa se zavlači u pukotine unutar kuhinjskih elemenata. Kao i većina insekata iz ove grupe i bubarus je aktivan noću, pa često dolazi do neprijatnih susreta sa ovim životinjama u kasnim večernjim satima. Često se bubarusi prenose iz objekat u objekat prilikom selidbi unutar kućnih aparata. Uništavanje i dezinsekcija ovog insekta je malo komplikovanija zbog njegove tendencije da se dobro skriva. Bitno je reći da Beograd ima mnogo stambenih zgrada sa puno stanova pa bubarus migrira iz stana u stan koristeći pukotine u zidu i vodove instalacija.

U Beogradu se u poslednje vreme sva češće pojavljuje i američka bubasvaba.To je buba dosta slična bubarusu po boji i veličini, stim da je američka bubašvaba malo manja. Razliku je se po tome što je vidno brza o i ima bolje razvijena krila,pa moze da aterira sa visine. Razmnožava se brže od prethodne dve vrste, ali je najneotpornija na postupak dezinsekcije.

Pošto je Beograd veliki grad koji se nalazi na granici dve geografske oblasti i poseduje velike vodene površine, uz stalna migratorna kretanja ljudi I promenu klime u svom staništu poseduje sve veći broj od poznatih 1 300 000 vrsta insekata. 

Tako se mogu naći i:

  • evropska škorpija,
  • srebrna ribica,
  • razne vrste stenica,
  • tigrasti komarci,
  • uholaže